Prije točno pet godina bio sam apsolvent Ekonomskog fakulteta, i po tko zna koji put pripremao ispit iz marketinga. Kako to inače biva kad sam se prihvaćao knjige – razmišljao sam o svemu osim toga.
Razmišljao sam o činjenici da imam 25 godina, da živim s roditeljima, i da već godinama odgađam polaganje završnih ispita. Razmišljao sam o dugu od dvjesto tisuća kuna koji sam imao još iz vremena kad sam radio kao broker. Razmišljao sam o ideji putovanja svijetom. Razmišljao sam o.
Te sam noći došao do ideje koja će promijeniti sve, i obilježiti moj put sljedećih godina – izradio sam fejsbuk stranicu.
To je bio moj prvi korak ka objedinjavanju moje strasti (putovanja) s poslom (pisanjem, fotografiranjem, snimanjem). Cilj je bio “imati posao koji volim kako ne bih morao raditi nijedan dan u svom životu”. Iz fejsbuk stranice izrodio se blog, gostovanja u medijima, prvi sponzori, YT kanal, knjiga, ova web stranica.
Put je bio prepun intenziteta, mjesta, ljudi, iskustava. Put je bio prepun prepreka i izazova, ali isto tako – prepun pređenih prepreka i savladanih izazova. I danas, točno pet godina nakon tog prvog koraka, konačno mogu reći – uspio sam u svom početnom naumu.
Imam 30 godina, ne živim s roditeljima, završio sam fakultet. Konačno sam otplatio dug od dvjesto tisuća kuna. Proputovao sam svijet.
Jučer sam na jednom novozelandskom hladnjaku vidio magnet, na kojem je pisalo:
Što bi pokušao napraviti kada bi znao da ćeš uspjeti?
I nakon svih ovih godina, sinulo mi je. To je bilo to. Jednostavni recept za uspjeh.
Svo sam ovo vrijeme uspijevao u svojim naumima jer nisam razmišljao o neuspjehu. Čega god sam se prihvaćao, bio sam u tome cijelim svojim bićem, i vjerovao da ću uspjeti. U isto vrijeme, nisam se fokusirao na konačni cilj, nego na međukorake.
Zato sam krenuo na tisućudnevni put oko svijeta, iako mi je prije toga najdulje putovanje trajalo samo dva mjeseca.
Zato sam preplovio Indijski ocean, iako nikad nisam bio na otvorenom moru.
Zato sam izgubio na natječaju za najbolji posao na svijetu, iako sam bio najizgledniji kandidat.
Zato sam napisao knjigu, iako iz zadaćnice nisam nikad dobio više od četvorke.
Zato sam neki dan vratio posljednju kunu svog duga, iako se prije pet godina situacija činila bezizlazna.
Vjerovao sam, i davao sve od sebe. Nisam se bojao neuspjeha jer u njega ne vjerujem. Jer je svaki neuspjeh, pad, završetak – prilika za uspjeh, podizanje, novi početak.
Na kraju krajeva – jer sam uz sebe imao sve vas, kojih ste svih ovih godina čitali moje priče, lajkali moje fotke, glasali za mene da osvojim onaj posao, kupovali moje knjige, dali mi, za putopisca toliko potrebnu, pozitivnu povratnu informaciju.
I na tome vam beskrajno hvala.
Jesam li došao do cilja? Nipošto. Jer konačni cilj, zapravo, ne postoji. To sam naučio iz vlastitog iskustva – čim sam dosegao neki cilj, on se odmah transformirao u neki drugi, dalji, viši. I tako će biti zauvijek. Dođete na vrh jedne planine, već razmišljate o drugoj. Proputujete svijet i pitate se – što sad?
Putovanje se nastavlja. Nemam pojma gdje će me odvesti, ali siguran sam da će biti, u najmanju ruku, sjajno.
Bit će mi zadovoljstvo imati vas pored sebe na tom putu. I veselim se što će nam se putevi nekad ispreplesti – bilo to u nekoj stranoj zemlji, na promociji nove knjige, ili na zidu vašeg fejsbuka.
Tomislav
PS. Prva prilika za susret će biti ubrzo – 9.7., u Zagrebu. Detalji uskoro.