Iako zvuči kao oksimoron, vodeći evedenciju svojih troškova u godinama putovanja po svim krajevima svijeta, došao sam do zaključka da je, ili da barem može biti jeftinije putovati u skupim nego u jeftinim zemljama.
Da u samom startu riječimo dvojbu – ako putujete klasičnim metodama, organizirano, defintivno će biti skuplje u skupljim, a jeftinije u jeftinijim zemljama. Ali, ako putujete nekonvencionalno, alternativno, situacija može biti nešto drugačija.
Kako?
1. PRIJEVOZ
U skupljim zemljama (tu pretežno mislim na Sjevernu Ameriku, Europu i Australiju) javni prijevoz je toliko skup da ćete ga biti prisiljeni izbjegavati, pa ćete razmisliti o alternativnim načinima – autostopu, hodanju, bicikliranju, relokaciji vozila. Javnim prijevozom ćete se služiti eventualno unutar većih gradova, iako ćete i tada pomišljati na švercanje kako biste uštedjetli basnoslovne iznose koji znaju biti kada kupujete kartu za tramvaj/bus/vlak.
U jeftinijim zemljama (Južna Amerika, Afrika, Azija) javni prijevoz je prilično jeftin, pa vam se neće činiti kao velik izdatak potrošiti koji dolar da se uputite u neku udaljenu destinaciju. Uz to, alternativni načini su dosta teški za isfurati – većina ljudi ne razumije što je to autostop – ako oni, tako siromašni, mogu plaćati prijevoz, zašto ga ne biste mogli platiti i vi – bogati bijelac? Barem u njihovim očima, dakako. Uz sve to, ponekad je autostop posve uobičajen u pojedinim dijelovima svijeta, ali tada se od vas ipak očekuje da podijelite neki dio troška s vozačem. Hodanje i bicikliranje je također nešto manje zastupljeno prvenstveno zbog nesigurnosti cesta i neopreza divljih vozača na njima.
ZAKLJUČAK – u skupim zemljama nećete trošiti na prijevoz, u jeftinijim najvjerojatnije hoćete. Ne puno, ali s vremenom će se ta cifra nakupiti.
2. SMJEŠTAJ
U skupim zemljama smještaj je u principu toliko skup da ćete morati jako dobro razmisliti hoćete li platiti nekoliko desetaka dolara za sobicu u hostelu, što je i neki minimum za koliko toliko pristojan smještaj. Također, dostupni su alternativni načini smještaja, primjerice CouchSurfing, puno ćete više potencijalnih domaćina naći u razvijenijim predjelima svijeta. Možete spavati i s beskućnicima, u prihvatilištima, skvotovima, na raznim odmaralištima, iskušati se u house sittingu, zamjeni domova i slično.
U jeftinim zemljama smještaj je – jeftin. Za već para dolara možete naći krevet na kojem ćete prespavati do idućeg jutra. Pa si, da ne budete cicija, s vremena na vrijeme priuštite odsjedanje u pristojnom hotelu, apartmanu, i slično. CouchSurfing nije toliko popularan, ulice su češće nesigurnije pa vam na njima neće biti ugodno spavati.
ZAKLJUČAK – u skupim zemljama imate veći izbor alternativnih načina za prespavati, dok u jeftinim zemljama će biti najlakše, i ne tako skupo – platiti si hotelsku sobu. Neće to biti puno, ali s vremena na vrijeme će se nakupiti.
3. HRANA
U skupim zemljama ćete u širokom krugu izbjegavati restorane, kakvog god cjenovnog ranga bili. Ili ćete biti gladni (što se može pokazati odličnim načinom na doći u formu i izgubiti pokoji kilogram viška), ili ćete kupovati namirnice i kuhati sami – ili u kuhinji svog domaćina, ili na vlastitom kuhalu koji nosite sa sobom.
U malo ekstremnijim slučajevima, a možda samo i ponukani činjenicom da se preko 40% proizvedene hrane u razvijenom svijetu baca, odlučiti ćete se i za dumpster diving, što bi u slobodnom prijevodu značilo – kopanje po smeću. Srećom, stvarnost nije takva kao što zvuči – možete se snaći na puno načina. Primjerice, možete obilaziti pekarnice i fast food restorane pred zatvaranje i pitat ih mogu li vam dati ostatke koje nisu uspjeli prodati taj dan. Možete pronaći velike supermarkete koji se najčešće rješavaju neprodanih namirnica na kraju radnog dana – bacanjem u velike kontenjere u dvorištu. Hrpa te hrane je još uvijek zapakirana i sasvim dobra (naravno, nakon dezinfekcije) za jesti. Možete ići po restoranima i promatrati ljude koji ostavljaju nepojedenu hranu za sobom i jednostavno se poslužiti nakon što napuste stol, i prije nego što konobar uzme ostatke i baci ih u smeće.
U jeftinim zemljama većinu vremena ćete se hraniti u restoranima i na ulici, jer ćete čak i kada imate gdje kuhati, shvatiti da vam je to nerijetko skuplje nego samo kupiti gotovu hranu. Kako, ni sam nisam uspio odgonetnuti. Neće to biti skupi obroci, biti će i lokalni, što će vas dodatno ponukati da počnete istraživati lokalnu gastromonsku ponudu. O ostacima hrane možete samo sanjati, jer se u siromašnim zemljama hrana – ne baca. Ako je ostane, naći će put do nekoga kome je zbilja potrebna. A bijeli turist definitivno nije na vrhu liste prioriteta.
ZAKLJUČAK – iako je hrana dosta jeftinija u jeftinim zemljama, moguće je proći jefitnije u onim skupljim. Ako su vam neke mjere preekstremne, i dalje možete jako puno uštedjeti kupnjom namirnica u supermarketima i kuhanju, dakako s nekim osnovnim sredstvima.
—
Sve u svemu, nije toliki problem izjednačiti troškove putovanja u jeftinim i skupim zemljama, sve ovisi o tome koliko ćete se potruditi oko toga. U jefitnijim zemljama ste definitivno opuštenij i ne morate ulagati toliko truda kako biste se držali određenog budžeta, ali često ćete uvidjeti da je i taj višak truda koji uložite za vrijeme putovanja skupim predjelima – defintivno vrijedan truda.
PS. Također, u skupim zemljama vam se pruža prilika za zaradom, ali više o tome u članku – KAKO ZARADITI PUTUJUĆI?