Dugo sam vremena izbjegavao dati odgovor na najčešće mi postavljeno pitanje:
Gdje ti je bilo najljepše?
U glavi mi je u tim trenucima nastajao kaos – kako nikad nisam ofrlje odgovarao na pitanja, svaki sam se put pokušao potruditi, sjetiti se svih mjesta gdje sam bio zadnjih godina, i odabrati jedno. Ali najčešće nije išlo, pa sam davao odgovore poput:
Uh, teško je to reći, ipak sam posjetio toliko mjesta…
Od toliko mjesta bilo bi nepošteno izdvojiti samo jedno…
Ali, znate, ljepota mjesta ovisi o toliko različitih faktora…
Nije bitno mjesto, već ljudi koje tamo upoznate…
I onda sam jednog dana prestao. Shvatio sam da ljudi koji postavljaju jednostavna pitanja – žele jednostavan odgovor. I da je to sasvim u redu.
Usprkos tomu, moji jednostavni odgovori gotovo nikad nisu bili identični. Moja najdraža mjesta su se mijenjala ovisno o mom raspoloženju, sjećanju, o tome tko je postavio pitanje. Ali sam naučio ne komplicirati.
Ako je razgovor potrajao dovoljno dugo, uvijek sam naglašavao da moje odgovore uzmu s rezervom jer je to samo moje iskustvo koje je ovisilo o puno faktora – trenutnom psihičkom stanju, jesam li bio zdrav, kakvi su bili vremenski uvjeti, kakva je bila hrana, koga sam sve upoznao, gdje sam spavao, koliko sam dugo boravio u tom mjestu, itd.
Imajući sve to na umu, po prvi puta sam sastavio popis 16 najdražih mi mjesta na planeti:
Na svaki od naslova možete kliknuti i pročitati blog u kojem se to mjesto spominje.
16. Kokosovi otoci, Indijski ocean
Vizualno možda i najljepše mjesto koje sam ikad posjetio. Otočići smješteni usred Indijskog oceana, najmekši pijesak ikad, more nestvarne boje, palme – jednostavno, raj na zemlji.
Tek na 16. mjestu jer sam morao doploviti do njega na 13-metarskoj jedrilici, a kad sam ga napuštao sljedeća postaja je bio Mauricijus, udaljen 18 dana plovidbe. Da ne pričam kako komad običnog povrća košta pet dolara, i nije baš da se ima šta raditi na otocima pa sva ta ljepota nakon nekog vremena – prestane očaravati.
Malo seoce usred Amazone. Predivna priroda, dobri ljudi s kojima sam pronalazio smisao života u društvu šamana iz plemena Shipibo, druga najdraža riba koja se sprema u listu banane, video koji smo Mare i ja napravili za natječaj za najbolji posao na svijetu.
Jedina negativna stavka su – komarci. Horde komaraca.
Indija u malom. Toliko boja, mirisa i zvukova nisam našao nigdje drugdje. Za njega me veže jedno intenzivno iskustvo – tri dana ležanja i buncanja u znojnom krevetu i odlasku na čučavac svakih desetak minuta, ali i ono što je došlo nakon toga – ozdravljenje, i misao da je čitava bolest vrijedila tog jednog trenutka, kad sjediš na ghatu, gledaš svetu rijeku Ganges, i shvatiš da si – zdrav.
Predivna mala uvala na jugu Turske, težak put do nje, bacanje u mlako more i smijanje iz sveg glasa, prvi rad u zamjenu za hranu i smještaj, i predivno zvjezdano nebo.
Iako nisam vizualni tip, ljepoti Machu Picchua je nemoguće odoljeti, kao što fotografija prikazuje.
Ali, ljepota poput ove ostaje u još ljepšem sjećanju kad znaš kroz što si sve morao proći da bi došao na vrh – patnja hodanja po pruzi dan ranije, strah od mraka, vlakova i pobješnjelih pasa, i sreća kad se ustopira neidentificirano prijevozno sredstvo koje ide po tračnicama.
Glavni grad hipija u Australiji, spavanje u tipiju, magična rijeka, priče o smislu života, i najslađe djetešce na svijetu.
Budistički samostan pun predivnih ljudi, u predivnom okruženju. Pun pravila, koja sam gotovo sva prekršio, veganska hrana, post nakon podneva, tri vrste meditacije i – mir.
Jedino mjesto na svim mojim putovanjima na kojem sam proveo čitavih pet mjeseci. Simpatično ribarsko selo, laganini volontiranje u divnom Donkey Denu, fora ljudi, večera za dva dolara, žuljevi od ležaljke nakon pet mjeseci pisanja knjige.
I onaj osjećaj kad sam zaklopio laptop i rekao – napisao sam svoju prvu knjigu.
Divan poklon nepoznate prijateljice, suživot s Maasai plemenom, priče o prijateljstvu s Majkom Zemljom, safari u dvorištu, noćno kupanje na vrućem izvoru, divna Afrika gdjedog pogledaš.
7. Zagreb, Hrvatska
Iako neprestano odlazim iz njega, ipak ga jako volim. Samo je jedan dom.
Stross, smoothie u Masarykovoj 26, izležavanje po parkićima između trga i kolodvora, prijatelji, obitelj, nebrojene uspomene.
Moje prvo putovanje van Europe, i prva grupa ljudi koje mogu nazvati svojom obitelji. Najsiromašniji, a najnasmijaniji. Lalon Shah, badminton, chillum, dotara, baul glazbenici uz logorsku vatru, kupanje u svetoj rijeci, zelena gamcha na poklon koju ću nositi na glavi po čitavom svijetu.
Iako nije mjesto, čitava pokrajina mi je ostala u predivnom sjećanju. Pedeset dana besciljnog lutanja, prvo sviranje gitare na ulici, mala Nikita, spavanje uz cestu, Beneficio, tuširanje ispod vodopada, spavanje u špilji, odrastanje.
Mjesec dana odmora od svega – ljudi, svijeta, interneta. Isključenje. Najukusnija riba ikad, malavijsko zlato, bao, skoro nadrapavanje od lokalnih preprodavača magle, moje mjesto na plaži.
Moje prvo solo putovanje, prvo surfanje na kauču, spoznaja u KFC-u, izležavanje u Vondelparku, pita od jabuka u Winkelu, bicikliranje, hipnotizirajuće kućice na kanalu.
Jedini grad u koji sam se vraćao, i to šest puta.
Najmagičnije mjesto na svijetu. Tjedan dana stopiranja i tisuće pređenih kilometara da bih vidio i doživio veličanstvenost crvene stijene usred kontinenta. Svetost, povijest, obuzimajuća energija tog mjesta.
U isto vrijeme – tuga i razumijevanje za gotovo uništen narod, svu nepravdu nanesenu manjinama svijeta, i nada da će na kraju – sve biti okej.
Jednostavno rečeno – najdraže mjesto na planeti.
Dom zvan Shiva Garden, kombinacija tuge, sreće, iščekivanja, divnih ljudi, hrane, ljubavi, nove obitelji, prirode, zanimacija. Ležaljke ispod palmi, beskrajni razgovori s ljudima iz svih krajeva svijeta, Krishna Das i njegovih šest pjesama na repeatu, osjećaj da ću se vratiti.
I ostati.
—-
Ali na kraju krajeva, ovaj popis je nebitan – kako vama, tako i meni.
Kad sam posjetio ta mjesta, bio sam druga osoba. Mjesto je zračilo nekom drugom energijom. Ljudi su se promijenili. Sve da se vratim u bilo koje od tih mjesta, nijedno ne bi bilo isto. Jer to se dešava s mjestima i ljudima – mijenjaju se.
Jedino mijena stalna jest.
Ali, divno se prisjetiti svih lijepih trenutaka, mjesta i ljudi koje su mi godine putovanja donijele.
Podsjetit se da sam zbilja sretan čovjek.
Da dom, iako je samo jedan, može biti bilo gdje.
Jeste bili u nekom od ovih mjesta? Vaši dojmovi?
Imate li neko svoje najdraže mjesto – i što ga čini takvim?