Jedna od najčešćih izlika koje čujem iz usta/mejlova/poruka ljudi koji bi se htjeli upustiti na putovanja je: Htio/htjela bih putovati, ali nemam s kim.
Netko pametan je nekad davno rekao – Ako čekaš savršene uvjete, nikad ništa nećeš napraviti. I s tim bih se složio. Ali isto tako – nikako se ne bih složio da je polazak na put u društvu savršen uvjet.
Naći kompatibilnog partnera je gotovo nemoguće, pogotovo na početku, dok ni sami ne znate kako ćete se ponašati na cesti i što zapravo želite od putovanja. Na početku se zapravo sve svodi na biranje između dvije opcije: želimo li putovati sami, ili ne putovati uopće?
Ja sam upravo iz tog razloga putovati počeo sam, ne zato što sam to htio, nego zato što nitko nije htio putovati sa mnom, barem ne na moj način. I na tim sam prvim putovanjima otkrio da samostalna putovanja imaju hrpu svojih prednosti.
S vremenom su mi se tu i tamo pridruživali razni suputnici, da bih se zadnje dvije godine po tri kontinenta smucao u društvu samo jedne osobe. I na tim sam putovanjima otkrio da putovanja u društvu imaju hrpu svojih prednosti.
I mislim da je to to, treba isprobati oba načina – možda krenuti sam, i s vremenom uključivati bliske ljude u putujuću svakodnevnicu. Kao i u vezama: trebate znati biti u vlastitom društvu i voljeti sebe, kako bi vas i drugi prihvatili i (za)voljeli.
Kako su solo putovanja i putovanja u društvu dva potpuno različita svijeta, oba imaju svoje prednosti i mane. Prednost jednog najčešće je mana onog drugog, i obrnuto.
Pa ajmo redom.
SIGURNOST
Puno je teže krenuti na put kad si sam. Strah nas je stvari koje nas mogu zadesiti u nepoznatom okruženju: bolesti, besparice, opasnih mjesta/ljudi, usamljenosti. Uvjereni smo da ćemo sve to lakše prebroditi ako je netko pored nas. I u pravu smo. U društvu bi nam bilo lakše.
Ali, tražiti lakši izlaz nije uvijek pravi način. Pitajte bilo kojeg poduzetnika, umjetnika, sportaša, ali i putnika – što je teži uspon, pogled s vrha je ljepši. Zapitajte se – koliko vam u životu više vrijede postignuća koja ste ostvarili sami, u usporedbi s onima u kojima su i drugi imali svoje zasluge? Zapitajte se koliko stvari nikad ne biste otkrili da se niste sami upustili u neku akciju, često glavom kroz zid.
Da, vrlo je moguće da ste sigurniji ako putujete u društvu nego sami (iako moje iskustvo nije takvo – jedini put kad sam opljačkan je bio čim mi se Mare priključila u Peruu!), ali bez obzira putujete li sami ili u društvu, morate biti oprezni i pridržavati se zakona logike i zdravog razuma. Sigurnost prije svega.
SLOBODA
Putovati sam zvuči užasno privlačno i avanturistično, i najčešće je. Ne morate nikog čekati, ni s kim se dogovarati, nikom se prilagođavati niti opravdavati, sami ste zaslužni za sve lijeposti koje vam se usput dogode. Sami si kuhate, perete odjeću, provodite vrijeme sami sa sobom. Samim time, putovati sam je odličan korak ka osamostaljenju. Odličan način za zavoljeti vlastito društvo. Za iskusiti slobodu u pravom smislu riječi.
Ako se ujutro probudite i ide vam se prema istoku, krenete prema istoku. Ako vam se leži na plaži čitav dan, to možete i napraviti bez da vas netko terorizira svojim planovima i očekivanjima. Ako želite ostati u jednom mjestu tjednima, to ste slobodni i napraviti. Čak i ako se kasnije pokaže da niste postupili najbolje, naučit ćete na svojim vlastitim greškama.
Putovati u društvu, s druge strane, zvuči lakše, jednostavnije i sigurnije – uvijek imate nekoga na kog ćete se osloniti. Nekoga s kim ćete dijeliti priče i dogodovštine koje vas zadese usput, nekoga tko će u dobru i u zlu biti pored vas, tko će vas shvaćati. Također, nećete morati sami kuhati, prati odjeću, i provoditi vrijeme sami sa sobom – imat ćete vremena upoznavati osobu pored vas. Neće vam biti teško žrtvovati djelić svoje slobode, jer znate da ste slobodnim vlastitim izborom odabrali imati nekog pored sebe, 25 sati dnevno.
Sve odluke koje donosite donosit ćete dogovorima, razumijevanjem i kompromisima. Naučit ćete da, iako zvuči odlično biti sam i sve odluke donositi sam – ima trenutaka kad su drugi ljudi pametniji od vas samih. Da ima trenutaka kad vas drugi ljudi poznaju bolje nego što mislite da poznajete sami sebe. Na kraju krajeva, naučit ćete se suživotu, vrijednoj životnoj lekciji.
KOMUNIKACIJA S OKOLINOM
Kada putujete sami, prisiljeni ste dolaziti u doticaj s mnoštvom ljudi – započinjete razgovore s nasumičnim ljudima na cesti, puno vremena provodite s domaćinima ako odsjedate u nečijem domu, ili sa kolegama putnicima ako odsjedate po hostelima i kampovima. Samom će vam neznanci uvijek prije prići te je na taj način puno brže i jednostavnije ostvarivati kontakt s lokalcima. Iako putujete sami, gotovo nikad niste sami.
Uzbuđenje komuniciranja/zavođenja/flertanja s osobama suprotnog (ili istog) spola također dolazi do izražaja – sami ste, putujete, sutra možda nećete ni biti na istom mjestu…ko u onoj pjesmi Parnog valjka.
Ali, konstantan priljev novih ljudi može biti naporan, pogotovo nakon više mjeseci provedenih na cesti. Upoznavanja novih ljudi, odgovaranja na jedno te ista pitanja poput “Odakle si?”, “Koliko dugo putuješ?”, “Gdje si sve bio?” – mogu biti previše. Kada imate osobu s kojom putujete, trenutci preopterećenja su puno lakši – povučete se u vaš vlastiti svijet, svijet u kojem nisu potrebne informacije, zvukovi, činjenice. Svijet u kojem je dovoljan pogled da se zna o čemu se razmišlja, koje su vam potrebe, želje, osjećaji.
Dok putujete sami radite na kvantiteti intenzivnih poznanstava, a dok ste u društvu zanemarujete kvantitetu i orijentirate na kvalitetu. Na upoznavanje jedne osobe, dubinski. Pa vam Parni valjak nije toliko privlačan.
UČENJE
Kao što se strani jezik najbolje nauči kada nemate nikog pored sebe da priča vaški, ista stvar vrijedi za hrpu drugih stvari s kojima se susrećete na putovanjima. Više ćete pažnje pridodavati okruženju, ljudima, njihovih običajima, kulturi. Osjećat ćete se poput lokalca u pravom smislu riječi, jer nitko poznat neće biti oko vas da vas podsjeća tko ste i kako biste se trebali ponašati.
S druge strane, putovanje u društvu zna biti motivirajuće – imate nekog pored sebe tko vam skreće pažnju na nesvakidašnje stvari, možete si uzajamno pomagati kad treba nešto prevesti ili se cjenkati. Imate nekog na koga se možete osloniti kad vam više nije do učenja, kada se želite samo odmoriti od previše informacija.
—-
Kao što možete primjetiti, nikad se sa sigurnošću ne može reći koji je način bolji – putovati sam ili putovati u društvu. Oba imaju svoje prednosti i mane, i ovise o puno faktora – pogotovo o vašim trenutnim željama i interesima, ali i kompatibilnosti partnera.
Jedna misao, za kraj – putovati sam ili putovati u društvu, nema nikakvih garancija. Niti da će vam biti divno, niti da će vam biti užasno. Jedini način na koji možete saznati kako će biti je – da probate.
Na koji god način.
Na kraju krajeva, ako vam se ne svidi, uvijek možete napraviti promjenu – ostaviti osobu s kojom putujete i krenuti sami, ili usput primiti suputnika.
Imate vi kakav savjet?