Za otići na drugi kraj svijeta u potrazi za boljim životom potrebno je mnogo toga, ali stavka koja se najčešće spominje je – novac. Tim više jer se radi o životu na Novom Zelandu, koji nipošto ne spada u jeftinije zemlje, dapače.
Iz tog razloga, ovdje možete baciti oko na presjek naših (Marinih i mojih) rashoda i prihoda za prvih 50 dana života na Novom Zelandu. Možda vam posluži kao smjernica, a možda ne.
TROŠAK DOLASKA
Ako ste iz Hrvatske i okolnih zemalja, ne postoji udaljenija destinacija od Novog Zelanda. Samim time, do njega nije jeftino doći. Ali, nije ni TOLIKO skupo.
Ovako su izgledali naši troškovi odlaska, tj. dolaska:
TROŠAK ŽIVOTA
Kao na svim dosadašnjim putovanjima, glavna nam je mantra – srezati troškove. Iako na Novi Zeland nismo došli stopirati i surfati po kaučima neznanaca, alternative su još uvijek tu.
Kao i uvijek, najveći trošak je smještaj. Njega smo odlučili srezati na dva načina (o kojima sam pisao OVDJE) – house sittingom i home exchangeom. Naposlijetku nas je smještaj za 50 dana koštao onoliko koliko i trošak struje koju smo potrošili u šest tjedana čuvanja kuće u Wellingtonu. To nam je ujedno bila i najveća ušteda – najosnovniji smještaj bi nas u prosjeku koštao 200-250 dolara tjedno.
Drugi najveći trošak na putovanjima je prijevoz. Činjenica da smo samo jednom promijenili mjesto boravka (iz Aucklanda smo otišli za Wellington) je pomogla da nemamo velike troškove u samom startu, ali i na tome smo uspjeli uštedjeti koristeći relokaciju vozila (o kojoj sam pisao OVDJE). Također, čitavo vrijeme provedeno u Wellingtonu smo koristili bicikle naših domaćina pa nismo morali koristiti autobuse i vlakove svaki put kad bismo htjeli ići do 11 kilometara udaljenog centra grada. Iako, s druge strane, imali smo trošak kupnje lokota za bicikle, neke nepredviđene popravke, i slično. Ali bar smo prakticirali zdrav život i te fore.
Kako smo smještaj i prijevoz riješili na gore navedene načine, najviše smo trošili na ono očito – hranu, piće, i slično. Šoping smo obavljali u (za novozelandske pojmove) jeftinim supermarketima, sve obroke smo si kuhali sami, svega smo si par puta priuštili sladoled ili kavu van kuće, i nikad nismo gladovali. Također, niti jednom nismo otišli na cugu ili izišli vanka – to je skup sport na Novom Zelandu.
Ostale troškove također možete pogledati u tablici – tu je trošak mobitela (kupili smo dvije SIM kartice i stavili nešto dolara na njih), trošak vezan za posao (printanje životopisa i kupnja hlača za bauštelu), sport (jedan reket za badminton) i Mari jednu majicu za četiri dolara.
Sve zajedno, prosječan dnevni trošak za dvije osobe je $51. Za one koji ne znaju guglati, to vam je cca 255 kuna.
Nije tako strašno, zar ne?
PRIHODI
Za kraj ono najinteresantnije – koliko smo zaradili u tih prvih 50 dana?
Spletom okolnosti – gotovo upravo onoliko koliko smo i potrošili – 2.556 novozelandskih dolara. Ali ono najvažnije, od tih 50 dana smo radili:
ja – bauštela 11 dana po 8-9 sati, i part-time za HomeExchange.com
Mare – konobarenje 8 dana po 3-4 sata, i jedan dan po 8 sati.
Uglavnom, nismo se baš pretrgali od posla.
ZAKLJUČAK
Nakon 50 dana, na nuli smo. Sad krećemo lagano otplaćivati same troškove dolaska, i u isto vrijeme razmišljamo hoćemo li još istraživati Novi Zeland i raditi kratkotrajne poslove, ili ćemo se smiriti na jednom mjestu i ozbiljno se prihvatiti posla, možda i pokušati dobiti radnu vizu koja bi nam omogućila ostanak i nakon godine dana.
Uglavnom, za započeti život u tuđini potrebno je nešto novca, malo pripreme, doza odricanja, i puno snalažljivosti. U uređenoj zemlji poput Novog Zelanda, većina toga ovisi o nama samima. Posla ima napretek, na tebi je da ga nađeš, na njemu se dokažeš, stekneš poznanstva, i prepustiš se slučajnostima koja će te odvesti tko zna gdje…