Nakon rekordnih šest mjeseci provedenih u Hrvatskoj, donijeli smo odluku – idem(o) na Novi Zeland!
Tehničke formalnosti su bile odrađene, Working Holiday viza je bila u džepu, aviokarte kupljene, još nam je samo preostalo da isplaniramo sve detalje našeg (barem) jednogodišnjeg boravka na drugom kraju svijeta.
Pošto na Novi Zeland idemo prvenstveno raditi, a ne spavati po tuđim kućama, kampirati i stopirati uzduž i poprijeko (barem ne na samom početku), trebali smo pronaći mjesto gdje ćemo živjeti, ali i posao, kako bismo mogli preživjeti u jednoj od najskupljih zemalja na svijetu.
Kako baš nismo osobe od traženja posla preko interneta (niti smo specijalizirani za neki posao koji je tražen dole – Mare je diplomirani filozof i religiolog s iskustvom u svemu osim toga, a ja magistar ekonomije koji putuje i piše zadnjih pet godina) odlučili smo prvo izabrati mjesto gdje ćemo započeti našu priču, a tek kasnije razmišljati o poslu, na licu mjesta.
Trebalo je pronaći dom. I po mogućnosti – da ga ne moramo plaćati pravo malo bogatstvo.
Na dosadašnjim avanturama uvijek sam koristio alternativne načine za pronaći smještaj – CouchSurfing, kampiranje, spavanje na ulici, volontiranje u zamjenu za prenoćište (i hranu), ali sad je bilo vrijeme za naći alternativu toj alternativi – plan je ipak bio ostati dulji period na jednom mjestu.
I tako smo otkrili:
Sami naziv otkriva o čemu se radi – čuvanju kuća.
Možda se pitate – zašto bi netko tražio nekoga da mu čuva kuću, umjesto da ju iznajmi i usput zaradi na boravku nepoznatih ljudi u svojoj kući? Odgovor je jednostavan – tu se radi o kratkoročnim izbivanjima (od par dana do par mjeseci), a gotovo uvijek uz tu kuću dolaze i obveze u vidu brige o domaćim životinjama, kućnim ljubimcima, održavanju vrta i slično. Tako da je naposlijetku zamjena opravdana – ljudi čija je kuća dobiju nekog tko će se brinuti da ih ona dočeka u istom stanju kao i kad su je napustili, a ljudi koji ju dolaze čuvati – besplatan smještaj.
Postoji par portala za house sitting, ali kako idemo na Novi Zeland, odabrali smo specijalizirani i oku najugodniji Kiwi House Sitters. Članarina je NZ$65 (cca 300 kuna) i traje godinu dana, tj. u tih godinu dana možete kontaktirati koliko god ljudi želite i ponuditi im svoje usluge čuvanja kuća.
Napravili smo profil, stavili par fotografija, link na moj CouchSurfing profil gdje imam preko 300 pozitivnih referenci od svojih gostiju/domaćina (računao sam da će to odigrati veliku ulogu u stjecanju povjerenja ljudi kako bi vas pustili u svoj dom – ipak smo neznanci), i bacili se u potragu za novim domom!
U kojem bismo dijelu zemlje htjeli boraviti, u kakvoj kući stanovati? Ponude su bile šarene. Mogli smo odabrati kuće u kojima ćemo se brinuti o mačkama i psima, ili pak o kokošima i kozama. Mogli smo birati između zalijevanja vrtova ili košnje nepreglednih travnjaka na farmama. Mogli smo birati između unutrašnjosti zemlje, planina, priobalnih područja…
Ipak, koliko god je bilo zabavno čitati sve ponude i zamišljati se kako živimo u tim domovima, orjentirali se na vremenski period koji bismo boravili u pojedinom domu – što dulje, to bolje. Kvaliteta boravka, a ne broj posjećenih mjesta – to nam je bila nova mantra. A i u slučaju da nađemo posao, ne bi se bilo spretno seljakati svakih par tjedana.
Kako nije bilo puno ponuda za period duži od mjesec-dva, manje više smo svima poslali zahtjeve, pokušali u njima dočarati zašto bismo mi bili najbolji kandidati za to, i čekali.
Stiglo je par odbijenica, neki uopće nisu odgovorili, ali došao je i jedan mejl koji nam je izmamio osmijeh na lice:
Bok Tomislave,
hvala ti na strpljenju, imali smo puno ponuda za našu kuću, ali smo odlučili Mariju i tebe staviti u par najužih kandidata. Iako, moram ti priznati da ste nam, ovako na prvu, vi najdraži – najvjerojatnije zato jer radim u knjižnici, a tvoja knjiga zvuči, prema onom što sam uspjela pročitati na internetu, jako zanimljivo. Tko zna, možda ćeš drugu započeti pisati u našoj kući, haha.
Ajmo organizirati neki skajp intervju pa možemo popričati i vidjeti jeste li Marija i ti naši budući čuvari kuće.
Pozdrav,
Adrienne
Par dana kasnije razgovarali smo preko skajpa, upoznali se s veselim vlasnicima kuće, a čak smo i nekoliko trenutaka imali s njihovom mačkom da vidimo hoćemo li kliknuti, i to je bilo to – Mare i ja smo dobili posao čuvara kuće, nedaleko od Wellingtona, dok će Adrienne i njen partner Scott putovati Azijom nekih mjesec i pol.
Čilat ćemo u ovom dnevnom boravku…
I ispijati kafu na ovoj terasi…
Trošak režija će snositi oni, dok ćemo mi samo plaćati račun za struju.
Pošteno, zar ne?
—-
A onda je u priču ušla još jedna super stvar:
2. HOME EXCHANGE
Iliti po naški: zamjena domova.
Prije nekoliko tjedana, na festivalu putovanja u Makarskoj, upoznao sam Rujanu, predstavnicu HomeExchange-a za Hrvatsku. I kad sam kroz priču spomenuo vrlo skori odlazak na Novi Zeland, sinula nam je ideja o nekoj vrsti suradnje. Za početak smo poštom poslali moju knjigu osnivaču HomeExchange.com stranice, gospodinu Edu Kushinsu.
Par dana kasnije smo se Ed i ja našli preko skajpa:
Ed: Zašto ne biste koristili HomeExchange za vrijeme dok ste na Novom Zelandu?
Ja: Drage volje, ali postoji veeeeliki problem – nemamo dom koji bismo ponudili za zamjenu.
Ed: Ma to nije problem, nego samo izazov. I mislim da imam rješenje.
Ja: Pretvorio sam se u uho.
Ed. Mogao bih, uz još par ljudi na HomeExchange-u, ponuditi svoj dom u zamjenu.
Ja: Oprostite?
Ed: Kako ti se čini ta ideja?
Ja: Čekajte, čekajte, samo da pojasnim – vi ćete, uz još nekolicinu ljudi s HomeExchange-a, ponuditi svoje kuće u zamjenu kako bismo mi mogli odsjedati u domovima ljudi na Novom Zelandu?
Ed: Tako je.
Ja: Ali zašto, pobogu?
Ed: Pa, sviđa mi se tvoja priča, i tvoja knjiga. I htio bih pomoći.
Ja: Vau.
Ed: Naravno, trebat ćeš učiniti nešto meni zauzvrat.
Ja: Trebate bubreg?
Ed: Ne, barem ne još. Tražim od tebe da radiš ono što radiš najbolje – da pišeš.
Ja: To ne bi trebao biti problem. O čemu želite da pišem?
Ed: To ovisi o tebi. Ali kako ćeš odsjedati u domovima drugih ljudi preko naše stranice HomeExchange.com, pretpostavljam da ćeš pisati i o tome. I to bi bila lijepa suradnja – tvoje riječi o HomeExchange-u u zamjenu za korištenje mogućnosti zamjene domova, iako nemate dom.
Ja: Dogovoreno.
I to je bilo to.
Zvučalo je prelako. Nismo se uspjeli ni okrenuti, a već smo dobili na raspolaganje četiri kuće – jednu u SAD-u, Meksiku i dvije u Hrvatskoj, a na nama je da nađemo nekoga na Novom Zelandu tko će se htjeti mijenjati s tim domovima i omogućiti nam da provedemo neko vrijeme u njhovoj kući.
Kao i kod prijašnje priče, napravili smo profil, i uskoro se bacamo na potragu!
Sve u svemu, stvari su se počele slagati i prije nego smo sletili na otok.
Da, znam.
Nevjerojatno.